
Dragim ljudima dobre volje!
Krštenje koje danas slavimo, nije bilo događaj kako ga danas slavimo u sakramentu, već javni poziv za obraćenjem. Kada Ivan Krstitelj poziva narod na krštenje, Ivan poziva na obraćenje srca. To znači promijeniti dosadašnji način života. Glagol “obratiti” u grčkom izvorniku (na kojem je pisano Evanđelje), označava potpunu promjenu smjera. U Ivanovom pozivu to označava radikalno mijenjanje svijesti. Ivan se ovdje poziva na Starozavjetne proroke, koji opominju “Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene” (Matejevo Evanđelje). Ni sam Ivan nije još do kraja poznavao način djelovanja poslanoga Mesije, ali Ga naviješta pozivom na obraćenjem SRCA, to znači prije svega na vlastito mišljenje, shvaćanje, način razmišljanja. Ivan je bio u krizi vjere, kada je čuo da Isus govori o oprostu i pomirenju i ljubavi prema svima, a ne djeluje kako Ga je Ivan najavio: “Vijača mu u ruci”.
Božji poziv za obraćenjem naših stavova i misli dobiva na snazi, kada gledamo da taj poziv višse ne dolazi nama preko proroka - poslanika, već Bog odlučuje direktno progovoriti kroz vlastita usta, utjelovivši se u čovjeka.
Čovjek koji ne želi sebe mijenjati na sliku Božju, odbacuje i blagdan Božića, ali i samoga Boga. Kršćanin se ne postaje i biva samo riječima, već svakodnevnim i iskrenim opredjeljenjem za Boga, koji je 'sišao s nebesa'. Zanemarivanjem Boga i Njegove Riječi postajemo više nalik licemjerima, nego kršćanima. Kao kršćanima nam je 'više dano' od Boga da razumijemo i u djelo sprovodimo, ali nas nažalost u tome pretekoše - po Isusovom proroštvu - 'carinici, bludnice i grešnici'.