Upitna budućnost hrvatske u Edmontonu?

Dragi prijatelji hrvatske župe u Edmontonu!

Budući da se više puta navijestilo, govorilo, te pisalo o budućnosti naše zajednice u Edmontonu, potrebno je na kraju naglasiti ozbiljnost nesigurne budućnosti za opstojnost naše hrvatske župe u Edmontonu.

Naša - kao i svaka druga župa - ovisi o primanjima i volonterima. Financijska izvješća naše župe su javno dostupna, te će se tromjesečno izvješće predstavljati javno na kraju svete mise. Iz financijskih izvještaja je vidljiv zamjetan pad u donacijama vjernika (prošle godine u ovo vrijeme, donacije su iznosile više od 85.000$, dok ove godine iznose malo više od 60.000$). Rashodi za režije su ostali skoro ne promijenjeni (struja i plin), dok se ‘Tax property’ povisio, a naznake su da će ići gore (za 8.1% slijedeće godine, 7.3% druge godine). S obzirom na nadolazeće razdoblje, situacija djeluje dosta zabrinjavajuće. Budući da na računu imamo više od 150.000$, možemo biti mirni tek godinu dana, sa ovakvim rastom cijena. Omjer župnih prihoda i rashoda, uskoro će započeti ići u negativnom smjeru. Ovo je tek preventivni 'poziv na buđenje', da shvatimo kako se budućnost naše Župe nalazi pod velikim upitnikom. Osnovni rashodi (financijska izvješća za svaki mjesec su dostupna u online obliku na našim internet stranicama) počinju biti veći od prihoda (glavni izvor prihoda jesu vaše donacije).

U ovu jednadžbu je svakako potrebnu uključiti i rast cijena života i životnih troškova danas u ekonomskoj situaciji, u kojoj se Kanada nalazi. Kako bismo troškove župe mogli svesti na najmanju moguću razinu (popravci, servisiranja, radovi, materijali), potrebno je imati župljane voljne pomagati u župi, što predstavlja drugi i veliki problem naše zajednice.

Drugi - vodeći problem - je nedostatak osoba, koje bi se uključile u aktivnosti župe. Takav nedostatak volontera (radovi, čišćenje, radne akcije, saniranja, župni timovi) uzrokuje da župa za iste usluge mora imati financijske izdatke, što dodatno opterećuje naš godišnji proračun. Sa ovakvim pristupom župljana, naša župa - u vremenskom periodu od 2 kalendarske godine - može računati na ‘gašenje’ od strane Nadbiskupije.

Promatrajući dinamiku župne zajednice (volontiranje ili aktivizam župljana te financijska stabilnost i neovisnost), može se uvidjeti i njena budućnosti. Kao svećenik moram podnositi i jedan i drugi izvještaj (financijski i pastoralni) nadbiskupu Edmontona i Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Imam određeni strah, da ovakva statičnost nas vjernika može dovesti do auto-gašenja naše župe. 

Nitko nije oslobođen kao član ove zajednice od aktivnosti - nitko se ne bi smio ‘izvlačiti’ na svoje godine, spol, ili bilo koju drugu osnovu. U župi imamo članove koji su aktivni u 82-oj godini života (fizički aktivni unatoč bolestima), te članove od 9-10 godina. ‘Svaka isprika zlata vrijedi’, ali u našem slučaju, vrijedi samo ukidanja zajednice u kojoj se možemo moliti svojim jezikom, učiti i zajednički nastojati svojim jezikom, zajednice u kojoj imamo ‘komadičak’ svoje Domovine. Da je ovo ozbiljna mogućnost, svjedoči nam i naslovna slika ovoga posta, u kojoj možemo vidjeti najstariju hrvatsku katoličku crkvu u Sjevernoj Americi, koja se nalazi u Pittsburghu, a koja se ruši nakon više od 100 godina postojanja (zbog ne mogućnosti financiranja i nedostatka župljana koji bi doprinosili, crkva je prvo bila na prodaji, a zatim su je radi veće isplativosti odlučili srušiti). Zanimljivo je i napomenuti, kako u Pittsburghu danas živi više od 300.000 Hrvata, od kojih - očito - većina nije bila zainteresirana za budućnost najstarije hrvatske crkve u Sjevernoj Americi.

Bez doprinosa župljana - bilo radom i volontiranjem, bilo financijskim doprinosom - ova Župa ne može računati na budućnost okupljanja hrvatskih vjernika u sadašnjem obliku. S pravom se može postaviti i pitanje, ako veći dio sadašnje zajednice (mladi i stari) ne želi sudjelovati u životu župe, da li je onda ova zajednica ima smisla postojati. Ovaj 'komadić' Domovine i hrvatski svećenik u toj zajednici postoji isključivo radi jednog razloga - jer to zajednica želi. Ako ta zajednica ne može osigurati postojanje, onda treba promisliti što zapravo želimo.

Sve što je zapravo potrebno, jest prijaviti se za volontiranja u 2-3 župna tima, ili nastojati financijski doprinositi za našu zajednicu. Kao što možemo uvidjeti, sve je doslovno 'u rukama' vas župljana.

Budućnost toga ‘komadića’ ovisi samo o vama samima. 

Vaš župnik Matija