Komentar evanđelja

Cvjetnica nas svake godine uvodi u Veliki tjedan istim prizorom: Isus ulazi u Jeruzalem, a narod ga dočekuje s granama i usklikom radosti. No isti taj narod, samo nekoliko dana kasnije, stoji pred Pilatom i viče: “Raspni ga.” Ta promjena ne događa se negdje daleko, nego u ljudskom srcu.

Lako je biti dio mnoštva kada se slavi, kada je sve svečano i poznato. Držati se običaja, dolaziti na mise, sudjelovati u tradiciji – sve je to dobro i vrijedno. U tome ima i vjernosti i poštovanja prema onome što smo primili. Ali Cvjetnica nas tiho pita nešto dublje: mijenja li se naše srce ili ostaje isto?

Jer moguće je biti blizu, a ipak daleko. Moguće je poznavati riječi i molitve, a ne dopustiti da nas one dotaknu. Moguće je ostati isti, iako iz godine u godinu slušamo iste događaje. Isus ne traži savršenstvo, nego otvorenost. Ne traži izvanjske geste, nego iskreni korak prema promjeni.

Ovi dani koji dolaze prilika su da zastanemo i budemo iskreni prema sebi. Ne da odbacimo ono što imamo, nego da ga produbimo i oživimo. Jer prava vjera ne ostaje na površini – ona tiho, ali sigurno mijenja čovjeka iznutra, ondje gdje započinje svaki pravi susret s Bogom.